Inteligencija

Riječ inteligencija potiče od latinske riječi inteligere i znači razumjeti, shvatiti. Postoje mnoge definicije inteligencije koje za sada ne definišu precizno inteligenciju kao psihičku funkciju. Mnogi autori se razilaze čak u razumijevanju suštine procesa inteligencije. Jedni definišu da je inteligencija sposobnost rješavanja novih problema i snalaženje u novonastalim situacijama, dok drugi pak smatraju da inteligencija obuhvata sposobnost apstraktnog razmišljanja, razumijevanje uzroka i posljedica nekog problema, sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog, sposobnost učenja i prilogođavanja nekom zadatom cilju. Poneki autori se skoncentrišu na sposobnost lakog i brzog učenja i sposobnost sticanja novih sposobnosti.

Ako se pokuša razvrstavanje različitih shvatanja inteligencije, onda bi se moglo uočiti nekoliko aspekta definisanja inteligencije, koji obuhvataju slijedeće osobine ličnosti:

  • moć brzine adaptacije na postojeće i novonastale uslove
  • moć brzog i lakog učenja
  • moć apstraktnog mišljenja
  • moć brzine osjetljivosti za zadati problem
  • računske operacije i shvatanje matematičkog problema
  • sposobnost korišćenja riječi prilikom govora i pisanja, razumijevanje ideja
  • moć globalne sposobnosti osobe uključujući svrsihodnu primjenu svih naprijed navedenih sposbnosti.[1][2][3]
  1. ^ Gottfredson L. S. (1997): Mainstream science on intelligence (editorial)". Intelligence 24: 13–23. doi:10.1016/s0160-2896(97)90011-8. ISSN 0160-2896.
  2. ^ Neisser U. B. et al, (1998): Intelligence: Knowns and Unknowns". Annual Progress in Child Psychiatry and Child Development, ISBN 978-0-87630-870-7.
  3. ^ Neisser U. hB. et al. (1996):.Intelligence: knowns and unknowns". American Psychologist 51: 77–101. doi:10.1037/0003-066x.51.2.77. ISSN 0003-066X.

Developed by StudentB